Hi there!
- Micarina

- Nov 27, 2020
- 2 min read

Ćao! Nije me bilo dugo. Istina...
Neću vas ni pitati kako ste. Znam da vam nije lako u ovoj situaciji. I ja se u njoj teško snalazim. Čini mi se da bude sve super i da kako, tako uspevam da održavam normalan život dok ne saznam da se neko iz moje bliže okoline nije razboleo. I ovoga puta ih ima sve više i više i sve mi se čini da se krug steže oko mene. U tom momentu, baš tom momentu kad saznam za te nove obolele meni se čini da to podnesem odlično, ali zapravo shvatim da mi uooooopšte nije sve jedno. Naprotiv. ALI. U tom istom momentu odlučim da ne želim da mi ta misao odredi život.
Dragi moji, verujte mi: Sve je u našim glavama. Naravno da je ova bolest opasna, ali ako prihvatimo da je moguće da se razbolimo i da je najgore što može da se desi da umremo, onda je to to. Sigurno ću umreti. Jednoga dana. Ja to ne mogu da izmenim. Možda će to biti sutra, a možda i neki dan kasnije. JA NA TO NE MOGU DA UTIČEM. Ali mogu da ne dozvolim da mi misao na tu bolest parališe život. Ne želim to. Strah nas ne spašava. Nikako. Pa, ako treba da biram između: živeću najbolje i najlepše što mogu u ovakvim, ograničavajućim okolnostima, ali ne u strahu, ili da budem non-stop u strahu i da me strah parališe toliko da ni o čemu više ne mogu da razmišljam, biram ovo prvo. Naravno, to ne znači da nisam obazriva i da ne pazim, onoliko koliko je to potrebno. Ali, ne želim da mi strah određuje način na koji ću provoditi vreme i u svom stanu, između svoja četiri zida. Ja STVARNO uživam čitajući, pišući, slušajući i gledajući raznorazne videe, divne božićne filmove, u razgovoru sa svojim članovima porodice. MOJ IZBOR je da ne gledam vesti, ne pratim ništa i nikoga na socijalnim mrežama ko govori o ovoj bolesti. To je moj izbor. Ja ništa ne mogu da promenim u svom životu, ako slušam to. Niti mogu bolje da se odbranim od te iste bolesti ako znam koliko je njih zaraženo danas. Apsolutno ništa. I dalje ću živeti svoj život, ići u prodavnicu sa maskom i brisati ruke alkoholom kad se vratim. Ali u mom kutku, ovde, u mojoj sobi, mom stanu, nema korone. Ne dozvoljavam joj da uđe. Nikako.




Comments